Detaljna razrada prioriteta u području zdravstva

Vrijednosti, načela i vizija zdravstvenog sustava:

Svjetska zdravstvena organizacija zdravlje definira kao “stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja,a ne samo odsutnost bolesti“. Zdravlje je temelj kvalitetnog života ljudi i zajednice, zbog čega se na svim razinama vlasti mora voditi računa o osiguravanju funkcionalnog, kvalitetnog i svima dostupnog sustava zdravstva i zdravstvene zaštite. Nažalost, danas u ovom sektoru svjedočimo sasvim suprotnim trendovima: zdravlje je izjednačeno s urednim tjelesnim funkcijama, a zdravstveni sustav je izložen mjerama štednje i snažnim trendovima privatizacije. Osim što zbog toga dolazi do pada u dostupnosti zdravstvene zaštite, isti razlogi negativno utječu i na radne te životne uvjete zdravstvenih radnika.

Platforma Zagreb je NAŠ! smatra da to nije zdravstveni sustav koji na duge staze može odgovarati na potrebe zajednice te da se na gradskoj razini moraju koristiti dostupni resursi kako bi se on promijenio nabolje. Točnije, smatramo da je potrebna reorganizacija sustava koja će sveobuhvatnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu učiniti dostupnom svima (bilo da je u pitanju geografska, kadrovska ili druga vrsta dostupnosti), zdravstvenim radnicima omogućiti dostojanstvene uvjete za rad te urediti rad privatnih ustanova u zdravstvu tako da se omogući njihovo djelovanje, pri čemu će se voditi računa prvenstveno o ispunjavanju potreba zajednice na odgovoran način, ali ne nauštrb javnog proračuna.

Zahvaljujući dostupnim resursima kada su u pitanju zdravstvena infrastruktura, sredstva koja se slijevaju u gradski proračun te zakonske odredbe koje definiraju ulogu lokalnih/regionalnih samouprava u organizaciji zdravstvene zaštite, Zagreb može postati grad u kojem je zdravstveni sustav organiziran oko potreba zajednice i svih njenih članova. Međutim, kako bi se sustav organizirao na taj način, potrebno je uložiti vrijeme i trud u u edukaciju svih grupa korisnika o aktualnim javnozdravstvenim problemima i mogućnosti prevencije, ali i o osnovama funkcioniranja zdravstvenog sustava, kako bi oni mogli zaista mogli zauzeti aktivnu ulogu u zaštiti vlastitog zdravlja. Isto tako, hitno se mora odgovoriti na probleme zdravstvenih radnika, što znači da se Grad mora izboriti za zapošljavanje dovoljnog broja fizioterapeuta, medicinskih sestara, liječnika i drugih profila kadrova kako bi se postojeća radna snaga rasteretila i kako bi se zdravstvenim radnicima u gradskim ustanovama omogućilo uvjete da svoj posao mogu obavljati u adekvatnom radnom okruženju.

Ključnu ulogu u provođenju promjena u ovom smjeru imaju gradska tijela nadležna za zdravstvo. S obzirom na potencijale, ta tijela morala bi ulagati puno više vremena i napora u planiranje, organizaciju i provođenje zdravstvene zaštite, pritom se vodeći konkretnim potrebama i dokazima s terena koje im pružaju zajednica, zdravstveni radnici te javnozdravstvene ustanove i stručnjaci. Također, rad ovih tijela mora biti sasvim transparentan, organiziran tako da svim korisnicima i pružateljima zdravstvene zaštite bude jasno što zdravstveni sustav jest, čemu služi i kako funkcionira.

Kao i u ostatku države, u Zagrebu posljednjih godina postaju sve vidljivije posljedice dugotrajne ekonomske krize. Grad se suočava s rastućim stopama siromaštva, nezaposlenosti, starenja populacije i padanju prihoda kućanstava, što, među ostalim, ima i zdravstvene posljedice. Među njima valja izdvojiti negativne učinke koje dugotrajna nezaposlenost ima po mentalno zdravlje, kao i činjenicu da nezaposlenost i siromaštvo svakako ograničavaju članove zajednice u nastojanju da vode zdrav i aktivan život. Cijene tzv. zdrave hrane isključuju obitelji slabog imovinskog statusa i prisiljavaju ih na okretanje brzoj prehrani. Sjedilački stilovi života, bitan faktor kod razvoja pretilosti i vezanih stanja, ne ovise samo o dobroj volji građana, već i o dostupnosti infrastrukture koja bi svima omogućila bavljenje sportom i rekreacijom.

Promjene su primjetne i kada je u pitanju dob stanovništva: kao i u drugim gradovima, u Zagrebu raste broj starijih osoba, što znači da se mijenjaju i zdravstvene potrebe većine. Kada je u pitanju ova populacijska skupina, nužno je zdravstvenu zaštitu potpomognuti drugim oblicima socijalnih programa u zajednici, koji bi omogućavali osobama treće životne dobi kvalitetnu socijalizaciju, sportske, kulturne i druge društvene programe, čime se indirektno adresira njihovo zdravlje i time smanjuje pritisak na sam zdravstveni sustav.

U svjetlu navedenoga, predlažemo nekoliko ključnih točaka za poboljšanje zdravstvenog sustava i zdravlja grada Zagreba:

  • poboljšanje Mreže javne zdravstvene službe, odnosno aktivno adresiranje zdravstvenih potreba zajednice kroz obrazovanje, stipendiranje i zapošljavanje dovoljnog broja svih profila zdravstvenih radnika; održavanje infrastrukture i ulaganje u opremu; izgradnju novih zdravstvenih ustanova na nepokrivenim područjima grada; ugovaranje dovoljnog broja koncesija i jasnije definiranje obaveza liječnika koncesionara, s vizijom gradualnog povećanja broja liječnika u gradskih zdravstvenih ustanova

  • unaprjeđenje pozicije radnika u zdravstvu na lokalnoj razini, odnosno ulaganje u njihova radna i materijalna prava te stručno i cjeloživotno obrazovanje

  • radikalnu promjenu koncepta zdravstvene edukacije u zajednici, odnosno pokretanje javnozdravstvenih programa koji će, osim što će pacijente informirati o raširenim zdravstvenim problemima, zajednicu educirati o organizacijskim aspektima zdravstvene službe

  • povezivanje javnozdravstvenih programa s drugim gradskim politikama (npr. povezivanje javnozdravstvenih kampanja s razvojem bolje biciklističke infrastrukture u gradu i širenjem mreže javnog prijevoza; razvoj besplatnih sportskih programa za sve dobne skupine, itd.)

Mreža javne zdravstvene službe i dostupnost zdravstvene zaštite

Na području Grada Zagreba smješteno je preko 40% zdravstvenih kapaciteta cijele države. Grad je osnivač 21 zdravstvene ustanove, koje obuhvaćaju sve razine zdravstvene zaštite i uključuju domove zdravlja, poliklinike, bolnice, Nastavni zavod za hitnu medicinu, Nastavni zavod za javno zdravstvo “Andrija Štampar” te Gradsku ljekarnu Zagreb (Zdravstveno-statistički ljetopis GZ za 2015.). Proračun za zdravstvo 2017. godine iznosi 1.572.790.000 kn, odnosno 175.280.000 kn ako se sa strane ostave sredstva iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Organizacija zdravstvene zaštite na razini grada velikim dijelom počiva na Mreži javne zdravstvene službe koja predviđa potreban broj zdravstvenih ustanova, timova primarne zdravstvene zaštite, medicinskih sestara i drugih dionika zdravstvenog sustava za područje jedinice lokalne samouprave. Mrežu potvrđuje ministar zdravstva na temelju Plana zdravstvene zaštite RH, i ona idealno odražava demografske i zdravstvene značajke stanovništva, njegovu socijalnu strukturu, raspoloživost zdravstvenih resursa i gospodarske kapacitete pojedinih jedinica. Mrežu se može shvatiti kao sliku toga kako bi lokalni sustav zdravstva trebao izgledati, a razlike između nje i stanja na terenu mogu nam pokazati gdje postoje problemi u organizaciji zdravstvene zaštite.

Kada je u pitanju razlika između planiranih i ugovorenih sadržaja primarne zdravstvene zaštite na razini Grada Zagreba za 2017. godinu, podaci su veoma indikativni. Na primjer, od planiranih 67 timova za zdravstvenu zaštitu žena, ugovoreno je njih 52. Manjak od 15 ginekoloških timova prema normativima pacijentica HZZO-a znači da probleme u realizaciji prava iz ovog dijela zdravstvene zaštite, uključujući odabir ginekologa, može imati čak 90 tisuća žena. Nepotrebno je napominjati kako takvi propusti direktno utječu na zdravlje žena i mogućnost osvještavanja o važnosti redovnih godišnjih i preventivnih pregleda: s obzirom da na preglede u gradskim ambulantama čeka i po više mjeseci, žene su sve češće prisiljene na odlazak u privatne ordinacije. To znači da zdravstveni savjet traže pretežito kada su u pitanju akutna stanja, odnosno da ga traže samo one koje si to mogu priuštiti. Slična je situacija i kada su u pitanju timovi stomatologije, pedijatrije i medicine rada. S obzirom na izuzetno loše rezultate kada je u pitanje zdravlje zubiju, smatramo da edukacija, ali i osiguravanje dovoljnog broja stomatologa u javnim gradskim zdravstvenim ustanovama mora biti jedan od prioriteta nadležnih struktura.

Također, ne smiju se zaboraviti ni problemi koji ne ovise samo o lokalnoj razini vlasti ili oni koji su vidljivi iz rada na terenu, a ne toliko iz službenih podataka, a koji mogu imati ozbiljne posljedice po zdravlje stanovništva. Na primjer, iako ne postoji razlika između planiranog i ugovorenog broja patronažnih sestara na području Grada Zagreba, suočavamo se s činjenicom da je njihova uloga ograničena na posjete novorođenčadi i rodiljama, dok im za preventivni i edukativni rad u zajednici preostaje jako malo vremena. Iz toga možemo iščitati kako bi za idealno funkcioniranje patronažne službe u zajednici trebalo osigurati dodatni broj patronažnih sestara. Odgovornost je Grada da takvim slučajevima pristupi proaktivno, radi na iznalaženju mogućih rješenja te prema nadležnim državnim strukturama istupa s namjerom povećanja brojeva svih vrsta timova zdravstvene zaštite gdje za to postoji potreba.

Nepopunjenost Mreže odražava se i na radnike javnih ustanova, koji su primorani prihvatiti veći broj pregleda od predviđenog, što dovodi do njihovog preopterećenja te kraćim vremenom koje mogu izdvojiti za pregled pacijentica. Kako bi se doskočilo kadrovskom aspektu problema, smatramo da se hitno moraju adresirati problemi koji su na lokalnoj razini nestali zbog dugogodišnjeg nepostojanja prave strategije i planiranja kadrova u zdravstvu. Poseban naglasak u gradskoj politici mora se staviti na poticanje i podršku učenicima i studentima zdravstvenih zanimanja u obliku stipendiranja na svim razinama obrazovanja, ali i omogućavanju najboljih mogućih uvjeta za praksu te kasnije zapošljavanje. Isto tako, kadrovska politika u zdravstvu mora uzeti u obzir potrebe onih radnika koji već jesu u sustavu, što znači da se njima mora osigurati besplatan pristup strukovnom i cjeloživotnom obrazovanju.

U ovom kontekstu, potrebno je dodatno se osvrnuti na ulogu koju unutar sustava zdravstva igraju privatni timovi i timovi u koncesiji. Naime, popunjavanje Mreže može se osigurati i kroz ugovaranje potrebnog broja timova u koncesiji, a ne isključivo osiguravanjem vlastitih kadrova u javnim ustanovama. Iako smatramo da zdravstvo niti u jednom aspektu ne smije ovisiti o privatnom sektoru, čega su timovi u koncesiji dio, shvaćamo kako ne postoje brzi mehanizmi popunjavanja Mreže isključivo timovima u javnom sektoru te da se takvi planovi u lokalnom kontektsu teško mogu realizirati bez podrške na višim razinama vlasti. Zbog toga razumijemo da, ukoliko ne želimo oštetiti zdravlje stanovništva, u kratkoročnim planovima treba uzeti u obzir postojanje značajnog broja pružatelja zdravstvene zaštite u koncesiji te s njima surađivati. Međutim, suradnja s koncesionarima mora podrazumijevati snažan stav grada da zdravlje zajednice ima primat pred nečijim profitom, a taj se stav mora ogledati i iz službenih odnosa s ovom kategorijom pružatelja zdravstvene zaštite.

Formalno, grad prilikom ugovaranja koncesija ima popriličnu slobodu pregovaranja o obvezama koncesionara, ali se ona trenutno ne koristi u puno obujmu, što dovodi do određenih povlastica za liječnike koncesionare u odnosu na timove u domovima zdravlja. Kako bi se tim nejednakostima doskočilo, u budućnosti se prilikom ugovaranja koncesija posebno mora voditi računa o definiranju obaveza liječnika koncesionara, kako bi se osiguralo njihovo sudjelovanje u dežurstvima, ali i drugim zdravstvenim programima i kampanjama Grada Zagreba te tako oblikovalo sustav koji odgovara potrebama stanovništva bez pretjeranog opterećivanja bilo koje skupine radnika.

Nadalje, osim poteškoća u osiguravanju dovoljnog broja timova u različitim djelatnostima na primarnoj razini, u gradu su još uvijek izražene teritorijalne nejednakosti kada je u pitanju dostupnost zdravstvene zaštite. Najbolji primjer toga je zasigurno Novi Zagreb, na čijem području nema niti jedne bolnice. Jedan od prioriteta u ovom sektoru, dakle, mora biti izgradnja adekvatnog objekta na navedenom području, kako bi se stanovnicima Novog Zagreba olakšao pristup zdravstvenoj zaštiti, otvorila se nova radna mjesta na području grada i smanjio pritisak na ustanove na sjeveru grada. Bolnica u Novom Zagrebu može, ali ne mora značiti nastavak izgradnje Sveučilišne bolnice u Blatu. Ukoliko se prilikom planiranja pokaže kako bi nastavak projekta u Blatu prema originalnim planovima doveo do prevelikih vremenskih odgoda, smatramo da je bolje u potpunosti realizirati novi projekt kako bi se čim prije odgovorilo na potrebe zajednice - a namjenu i realizaciju bolnice u Blatu promišljati na dulje staze.

Poboljšanje dostupnosti zdravstvene zaštite podrazumijeva još i ulaganje u postojeće prostorne kapacitete i opremu, kao i osiguravanje novih ondje gdje je to potrebno. Važan aspekt toga zasigurno je nabavka dijagnostičke opreme za gradske ustanove, ali također i obnavljanje zgrada u kojima one djeluju na način koji će omogućiti veću energetsku efikasnost i ekološku održivost.

Aktivnosti:

  • popunjavanje Mreže javne zdravstvene službe (uključujući ugovaranje koncesija)
    proaktivnija koordinacija rada liječnika koncesionara na području Grada
  • osiguravanje preduvjeta za zapošljavanje potrebnog broja zdravstvenih radnika
  • stipendiranje učenika medicinskih škola i studenata zdravstvenih profesija
  • ulaganje u prostor i opremu gradskih zdravstvenih ustanova, sukladno ekološkim standardima
  • izgradnja bolnice na području Novog Zagreba, sukladno ekološkim i zdravstvenim standardima

Za realizaciju navedenih aktivnosti, smatramo da je prije sve nužno izraditi tzv. sliku zdravlja grada Zagreba, koja osim statističkih podataka mora uključiti i kvalitativnu perspektivu radnika i korisnika u zdravstvu kako bi daljnji razvoj sustava zdravstvene zaštite reflektirao potrebe i promjene u stanovništvu.


Zdravstveni radnici u gradskim ustanovama

Uvjeti rada u zdravstvenoj službi predstavljaju područje u koje je potrebno uložiti puno truda kako bi se doskočilo generalnom trendu erozije radničkih prava. Dio problema s kojima se svakodnevno suočavaju medicinske sestre, tehničari, liječnici i drugi zdravstveni radnici indirektno se adresira kroz prvi opisani prioritet, ali potrebno je osmisliti mjere koje će adresirati specifično zdravstvene radnice i radnike te zaposlenima u gradskim zdravstvenim ustanovama osigurati dostojanstvene i sigurne uvjete rada za sve profile radnika. Kako bi se ovoj točci pristupilo na sveobuhvatan i kvalitativan način, prijedloge mjera gradske institucije će oblikovati u suradnji sa sindikatima, strukovnim i drugim radničkim organizacijama aktivnima u gradskom sustavu zdravstva.

Jedan od prioriteta u ovom segmentu mora biti adresiranje problema s kojima se susreću liječnice i liječnici specijalizanti te medicinske sestre i tehničari. Kako bi se doskočilo korištenju isključivo negativnim mjerama zadržavanja zdravstvenih kadrova u gradskim ustanovama, u suradnji sa samim specijalizantima želimo osmisliti paket mjera koje bi na pozitivan način utjecale na njihovu odluku o ostanku. To uključuje promišljanje stambene politike, organizacije prometa i drugih javnih politika, kao i angažman na tome da značaj rada specijalizanata i drugih zdravstvenih profesionalaca u javnosti bude adekvatno prepoznat. Međutim, smatramo da liječnici nisu i ne smiju biti jedini fokus kadrovske politike u zdravstvu, zbog čega se osmišljanje i provođenje poticajnih mjera mora obaviti i u kontekstu svih drugih zdravstvenih profesija, kako bi medicinske sestre, nutricionisti, fizioterapeuti, primalje i svi drugi zdravstveni radnici imali priliku napredovati u svojem radu.

Radna prava radnica i radnika u gradskim ustanovama moraju biti uređena na način koji im omogućava dovoljna sredstva za dostojanstven život. Kako bi se to postiglo, Grad mora zauzeti puno aktivniju ulogu u ovom polju te kroz nova zapošljavanja u gradskim ustanovama rasteretiti postojeće radnike i osigurati višu razinu zaštite građanima. Također, smatramo da bi Grad trebao zauzeti proaktivan stav kada je u pitanju podrška radničkim organizacijama koje na državnoj razini pregovaraju o kolektivnom ugovoru za zdravstvo te se kod viših razina vlasti zalagati za mogućnost da se kolektivni ugovori u budućnosti mogu sklapati i na razini gradskih ustanova, kako bi se radnicima osigurala kvaliteta radnih uvjeta u skladu sa gradskim kapacitetima za financiranje i organizaciju zdravstvene službe. Pritom se posebna pažnja mora posvetiti vrednovanju rada medicinskih sestara i tehničara kao iznimno važnih dionika zdravstvenog sustava, čija se uloga često previđa u radnim sporazumima na višoj razini.

Kod uređivanja radnih uvjeta u zdravstvenim ustanovama Grada u obzir se moraju uzeti i potrebe za profesionalnim edukacijama i cjeloživotnog obrazovanja u medicinskim strukama. Takve programe trenutno zdravstveni radnici često podmiruju iz vlastitih sredstava. S obzirom da se radi o radnicima koji zdravstvenu zaštitu provode u organizaciji Grada, smatramo nužnim da Grad snosi i troškove takvih edukacija te vodi računa o kvaliteti i količini organiziranih programa. Na taj način, osim što se osigurava kvaliteta zdravstvene zaštite, omogućava se da liječnici i drugi zdravstveni radnici edukacije pohađaju neovisno o donacijama trgovačkih ili drugih profitabilnih društva, čime se direktno umanjuje rizik od korupcije.

Konačno, dio kadrovskog planiranja mora činiti i promišljanje odnosa prema nezdravstvenim suradnicima, odnosno tehničkim službama unutar sustava. S obzirom na specifičnosti zdravstvenog sustava, smatramo da uvođenje outsourcinga može imati isključivo štetne posljedice kako za pacijente, tako i za procese liječenja i njege. Iz tog razloga, jedna od ključnih točaka zdravstvenog programa Zagreb je NAŠ! jest inzistiranje na zadržavanju tehničkih službi u sklopu samih ustanova, odnosno na vraćanju spremačica, kuhinjskog osoblja te drugih nezdravstvenih radnika pod okrilje gradskih ustanova i pravednom vrednovanju njihovog rada.

Aktivnosti:

  • suradnja sa sindikatima, stručnim i drugim organizacijama radnika
  • sklapanje kolektivnog ugovora za zdravstvene ustanove u vlasništvu Grada
  • poticanje i financiranje programa cjeloživotnog obrazovanja za zdravstvene radnike gradskih ustanova
  • oblikovanje pozitivnih mjera za zadržavanje svih profila zdravstvenih radnika u gradskim ustanovama
  • sklapanje pravednih ugovora o specijalističkom usavršavanju
  • umjesto outsourcinga, zadržavanje tehničkih službi unutar gradskih ustanova

Javno zdravstvo i rad u zajednici

Promocija zdravlja i poticanje zdravog života prioriteti su svih postojećih strategija i akcijskih planova u sektoru zdravstva na državnoj razini. Lokalne samouprave imaju važnu ulogu u definiranju programa na terenu, pogotovo zato što se pretpostavlja da one najbolje mogu prepoznati zdravstvene potrebe zajednici i razraditi adekvatne mjere za njihovo adresiranje. Međutim, osim programa mobilne mamografije, Grad Zagreb trenutno ne koristi mogućnosti koje ima na raspolaganju za stvaranje vlastitih javnozdravstvenih programa. Smatramo da je takav manjak inicijative uvelike odgovoran za činjenicu da na području grada ne bilježimo poboljšanje u željenim zdravstvenim kategorijama. Kako bi se to promijenilo, kao prvo je potrebno promijeniti pristup procesu donošenja politika na području zdravstva i osmišljanju javnozdravstvenih kampanja.

U svjetlu toga, smatramo da je nužno organizirati gradsko javno zdravstvo kako bi ono odgovaralo potrebama zajednice, ali i kako bi zajednica mogla direktno sudjelovati u definiranju kampanja i programa. Zato će naglasak u javnozdravstvenom i preventivnom radu biti na kontinuiranom radu na terenu, nasuprot trenutnog kampanjskog pristupa, usmjerenog na sporadično i prigodničarsko informiranje građana. Važan doprinos ovom radu mogu dati zdravstveni radnici koji imaju prilike upoznati korisnike u njihovim domaćim kontekstima te promatrati sve socijalne, društvene i druge specifičnosti koje ih karakteriziraju. Pritom prvenstveno mislimo na patronažne sestre te liječnike obiteljske medicine. S obzirom da su navedeni kadrovi - pogotovo patronažne sestre kroz organiziranje kartovskih grupa za potporu dojenju i roditeljstvu - u najboljoj poziciji za organiziranje zajednice oko tema i prava iz zdravstvene zaštite, smatramo da prioritet javnozdravstvenog programa mora biti povećanje njihovog broja, rasterećivanje od puko tehničkih zadataka i osnaživanja u smjeru osmišljanja i provođenja zdravstveno-edukativnih programa u zajednici.

Osim zdravstvenih kadrova, u kreiranje ovog dijela gradske politike moraju se uključiti i različite organizacije civilnog društva koje se bave zaštitom zdravlja na području grada. Takvih je trenutno 442, počevši od Gradskog društva Crvenog križa do dvije zaklade koje se financiraju iz gradskog proračuna. Prema broju udruga, čini se kako bi izravan utjecaj građana na gradsku zdravstvenu politiku trebao biti puno veći, ali ako se uzme u obzir da one trenutno bave pojedinim zdravstvenim problemima, računaju na malu ili nikakvu potporu od strane lokalne uprave te nemaju uvid u širi sustav, postaje jasno da je njihovo uključivanje u procese donošenja politika problem na čijem rješenju treba intenzivnije raditi. Također, smatramo da praksa kojom Grad kroz dodjeljivanje financija prvenstveno temama poput poticanja zdravih stilova života, jačanja vlastite odgovornosti za zdravlje, promociji i unapređenju oralnog zdravlja - što su sve područja kojima bi se trebale direktno baviti gradske institucije, sugerira da grad svoje obveze prebacuje na udruge, što predstavlja neodgovornu i neučinkovitu praksu kada su u pitanju sve vrste socijalnih servisa.

Nasuprot tome, smatramo kako bi udruge pacijenata i zdravstvenih radnika, kao i drugih organizacija civilnog društva, trebale biti uključene u sve faze planiranja sustava kako bi se poticao pluralizam dijaloga i participativnost na gradskoj razini. U praksi, to znači da bi ove organizacije trebale biti uključene u rad Ureda za zdravstvo Grada Zagreba, Odbora za zdravstvo Gradske skupštine te Savjeta za zdravlje Grada Zagreba i Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata Grada Zagreba. Pogotovo bi ova posljednja dva tijela morala igrati puno aktivniju ulogu u organizaciji gradskog sustava zdravstva te se javno angažirati oko tema od javnozdravstvenog značaja i zdravstvene edukacije u zajednici.

Edukacija stanovništva o osnovama funkcioniranja zdravstvenog sustava od ključne je važnosti za podizanje razine participativnosti unutar gradskog sustava, zbog čega će jedan od važnih ciljeva na ovom polju bit će pokretanje edukativnih programa o zdravstvenom sustavu za stanovništvo, kako bi se pacijenti i korisnici zdravstvene službe u Zagrebu mogli na jednom mjestu informirati o aktualnostima u sustavu, ali i bolje razumijeti kako je on organiziran. Smatramo da kroz edukaciju zajednice o svim aspektima zdravstva i zdravlja, a ne isključivo o pojedinim temama, može polučiti puno bolje rezultate i kada je u pitanju uključivanje građana u procese odlučivanja, tako i kada su u pitanju zdravstveni pokazatelji. Konkretno, recimo, teško je govoriti o prevenciji prekomjerne tjelesne težine ukoliko pritom ne adresiramo probleme dostupnosti zdrave hrane ili besplatnog javnog prijevoza i sportske infrastrukture. U suradnji s drugim gradskim tijelima, osiguravajući samostalno financiranje te uključujući zajednicu u planiranje sadržaja, gradska tijela zadužena za zdravstvo moraju osmisliti sveobuhvatnije programe i kampanje koje će polučiti puno bolje rezultate nego što je trenutno situacija.

Aktivnosti:

  • pokretanje i razvoj edukativnog programa o zdravstvenom sustavu i zdravlju u zajednici
    pokretanje i razvoj edukativnih programa za specifične grupe stanovništva (npr. trudnice, djecu, starije, mlade…)
  • pokretanje i razvoj informativnih programa o cijepljenju
  • razvijanje programa zaštite oralnog zdravlja za djecu
  • uključivanje zajednice i organizacija civilnog društva u rad gradskih tijela nadležnih za zdravstvo
  • promjena modela odabira članova Savjeta za zdravlje kako bi u tom procesu mogli direktno sudjelovati građani
  • povećanje vidljivosti Savjeta za zdravlje i Povjerenstva za zaštitu pacijenata
  • proaktivni razvoj vlastitih javnozdravstvenih programa
  • povećanje iznosa za prehranu u vrtićima u svrhu pripreme kvalitetnije prehrane i oblikovanje jelovnika u suradnji s nutricionistima
  • umrežavanje s radom drugih gradskih tijela koja utječu na zdravlje građana (Gradski ured za promet, sport…)

**Sažetak**

Ozbiljno shvaćanje ovlasti na području organizacije zdravstvene zaštite koje Grad Zagreb ima kao jedinica lokalne samouprave trebalo bi dovesti do većeg broja lokalnih politika i programa za ovaj sektor, poboljšanja Mreže javne zdravstvene službe i, posljedično, poboljšanja dostupnosti zdravstvene zaštite.

Obzirom na financijska sredstva kojima grad raspolaže, polazeći od dobro osmišljene politike i strateškog plana, mogu se potaknuti mladi da upisuju zdravstvene profesije kako bi se obrazovao dovoljan broj radnika za nesmetano funkcioniranje sustava na gradskoj razini. Dodatnim zapošljavanjem u sektoru, grad može poboljšati i zadržati potrebne stručnjake kako bi se to funkcioniranje pospješilo. Kada govorimo o teritorijalnoj dostupnosti, gradska uprava mora - primjerice održavanjem dovoljnog broja domova zdravlja i ambulanti te bolnica i poliklinika - osigurati svim građanima jednako dostupnu zdravstvenu zaštitu. Isto se odnosi i na javnozdravstvene kampanje, koje moraju biti vidljivije i utemeljene na potrebama zajednica koje adresiraju.

S obzirom na definirane ciljeve, važnu ulogu u njihovom provođenju imat će gradska tijela nadležna za zdravstvo. Promjene se moraju uvoditi sustavno i planirano, što znači da prije njihove implementacije treba izraditi sveobuhvatni plan i analizu stanja na terenu po prioritetnim stavkama, u što treba uključiti predstavnike struke, gradske uprave, radnika i korisnika, ne bi li sve perspektive bile zastupljene u konačnim prijedlozima. Na osnovu tih planova, promjene će se uvoditi u gradske ustanove gradualno, ne bi li se izbjegli oštri prijelazi i moguće neočekivane posljedice.

Savjet za zdravlje treba zauzeti aktivniju ulogu u kreiranju zdravstvenih politika te ustrojiti svoj rad kako bi on bio transparentan i mogao uključiti korisnike. Unutar Savjeta za zdravlje, mora se voditi računa o posebnim potrebama i ograničenjima zdravstvenog sustava na razini Zagreba, a organizacija rada Savjeta u manjim grupama ovisno o pojedinim temama i interesima trebala bi omogućiti veću efikasnost ovog tijela. Slično tome, Gradski ured za zdravstvo kao tijelo nadležno za ovu djelatnost na razini grada odgovoran je za iniciranje i provedbu promjena u različitim kontekstima. U tom smislu, ured mora zauzeti proaktivniju ulogu u planiranju i poticanju obrazovanja zdravstvenih radnika, provođenje javnozdravstvenih kampanja i boljeg iskorištavanja postojećih resursa, kao i kreaciji lokalnih politika koje mogu dovesti do poboljšanja indikatora u određenim područjima, prvenstveno oralnog zdravlja djece te općenito zdravlja i zdravstvene zaštite starijih osoba.

Radu gradskih struktura treba pridodati i participativne mehanizme kojima će građani sudjelovati u kreiranju sadržaja i definiranju prioriteta na području zdravstvene zaštite. S obzirom na načela i vrijednosti platforme, praćenje i vrednovanje rada u sektoru zdravstva obavljat će se prvenstveno kroz savjetovanje s građanima i osluškivanjem njihovog zadovoljstva.

Konkretni učinci predloženih promjena moći će se vrednovati i analizom zdravstvenih pokazatelja. Kada su u pitanju problemi organizacije i provođenja zdravstvene zaštite, napredak će se vrednovati s obzirom na popunjavanje mreže javne zdravstvene zaštite prema planovima, odnosno prema pravovremenom donošenju godišnjih i trogodišnjih planova zdravstvene zaštite, njihovom predstavljanju javnosti i provođenju u praksi. Na taj način, inzistirajući na opisanim promjenama, zdravstvo će u Gradu Zagrebu postati puno transparentnije i prijemčivije kako korisnicima, tako i radnicima u sektoru i kroz to, osim što će osigurati adekvatno provođenje zdravstvene zaštite, omogućiti veću razinu participativnosti u kreiranju gradske sektorske politike.

Osobno bih veću težinu stavila na preventivnu edukaciju stanovništva. Dio stanovništva, potaknut idejama o svemogućoj medicini a i pretraživanjem interneta, zahtijeva za sebe sve veće zdravstvene resurse a da pri tome ulažu malu ili nikakvu energiju u preventivu u smislu zdravog načina života. Dakle; educirati ljude na zdraviju prehranu, prestanak pušenja, kretanje, druženje i smisleni rad (volontiranje i slično za umirovljenike i nezaposlene). Tako ćemo puno pomoći jedni drugima, i zdravstvenom sustavu.